-Četrdesetdvogodišnji Kolašinac Nebojša Neno Ćetković dosad je učestvovao na dva maratona – u Beogradu i u Amsterdamu. Planira da istrči maratone u Čikagu, Bostonu, Tokiju i Londonu, a kruna njegove maratonske karijere će biti ako uspije da trči i u Australiji.
– Na holandski maraton sam otišao za još jedno parče sebe i još jednu pobjedu nad sobom – kaže Ćetković.
On je prvu pobjedu u novi životni dnevnik upisao učešćem na Beogradskom maratonu.
– U Amsterdam sam otišao za dio onog nekadašnjeg Nebojše košarkaša. Kažu, ako želiš da promijeniš život, istrči maraton. U mom životu ta rečenica ima bukvalno značenje. Učešće na Beogradskom maratonu bilo je prekretnica u mom životu. Beogradski maraton je bio posvećen mojoj majci i mojoj djeci, a ovaj drugi maraton znači da sam probudio sebe – ističe Nebojša.
U dirljivoj ispovijesti ovog bivšeg narkomana i alkoholičara dominira odlučnost da bude bolji otac, sin i čovjek. Zahvaljujući volji, kaže on, uspio je da se otrge od droge i alkohola.
Nekada je važio za dobrog košarkaša i smiješila mu se blistava karijera. Bio je vrijedan učenik i radnik u porodičnom poslu. Međutim, vođen, kako kaže, nekom nakaradnom modom, devedesetih godina je došao u dodir sa porokom koji ga je umalo koštao glave.
– Raspad mog života počeo je sa raspadom Jugoslavije. Zanemario sam ono što sam bio, čemu me je majka učila, oko mene se rušio cijeli jedan sistem vrijednosti, sve što sam volio i cijenio. Podlegao sam poroku. Umjesto da „muškost” pokazujem brojem postignutih koševa i uspješnih treninga, počeo sam se dokazivati količinom ispijenih alkoholnih pića. Kasnije je došla i droga... Tako sam počeo da zaboravljam ko sam i što sam. Na sreću, narkotici i alkohol nijesu me potpuno uništili. Ostalo je ljudskosti u meni, a ona me je natjerala da se otrgnem od zla –naglašava Nebojša.
Čvrsto je odlučio da se bori sa porokom i krenuo je putem oporavka.
– Moje ozdravljenje je počelo odlaskom kod porodičnih prijatelja u Švedsku. Tamo mi je nekadašnja sugrađanka Marina Vlahović pružila podršku i motivaciju. Sa njom sam počeo da trčim. Prve pobjede nad sobom ostvario sam trčeći po vikinškim šumama. Marina je čudesna žena. Pored ogromne sestrinske podrške i ljubavi, ulila mi je samopouzdanje i vjeru da mogu da se vratim u Kolašin i pogledam sugrađanima u oči. S njom sam učio ponovo da „hodam”. Vratila me je svemu onome što sam ostavio zbog droge i alkohola. Nije bilo lako. Tegobno je bilo izaći na ulicu, među ljude, sa teretom i žigom nekadašnjeg narkomana i alkoholičara. Ipak, ljudi su me podržali, vjerovali su da je moguće izlječenje, da ću imati snage – kaže naš sagovornik.
Odlučio je da život posveti misiji za pomoć mladima kako bi im ukazao na zamke droge i alkohola i da takav život nema svrhu.
– Planiram i osnivanje udruženja. Namjera mi je da formiram utočište za sve one koji žele da izađu iz čeljusti zavisnosti, ali i da postoji mjesto za edukaciju mladih. Istovremeno apelujem na poslodavce da bivšim zavisnicima pruže priliku za zaposlenje. Neka prepoznaju u nama drugačiju, prodorniju snagu, zahvaljujući kojoj smo se izborili sa bolešću. Tražimo novu šansu – borci smo. Zaposlenje će biti pružena ruka za put u zdrav život – naglašava Nebojša.
On se zalaže za strogu kontrolu točenja alkohola, kako maloljetnici ne bi bili u prilici da ga konzumiraju. To je, podvlači on, od presudne važnosti.
U svojoj borbi, na stazi koja je bila puna trnja, Ćetković je našao „duševno utočište” u trčanju. To ga vraća u život, daje mu snagu, energiju i podstiče ga da bude još bolji. J.Š.